Prije 6 godina odlučila sam probati tada relativno novu metodu barefoot na svojoj kobili i počela sam tražiti potkivača koji bi takvu metodu mogao odraditi na mojoj kobili. Tražila sam školovanu, odgovornu i pouzdanu osobu jer osim što je metoda nova, briga oko kopita konja uvijek je dugoročna i zbog kontinuiteta u održavanju želim da traje godinama. Tako sam upoznala Nenada koji je započeo brigu oko kopita i ta suradnja uspješno traje sve do današnjeg dana.

Za sportskog konja, kopito je vrlo važna ” sitnica” stoga puno pažnje poklanjam njihovom održavanju. U tome nam naravno, pomaže stručnjak, koji se u 4 godine koliko surađujemo, pobrinuo da moji konji budu zdravi, uspješni  i sretni. Svi konji s kojima sam radila su na neki način bili posebni, što je Nenad naravno prepoznao te je svaki od njih dobio svoj jedinstveni komplet potkova i brigu o kopitima, što nam je pomoglo da uspješno savladamo i najzahtjevnije parkure te ostvarimo mnoge pobjede.

Prilikom prvog susreta sa Nikom primjetili smo da se konj vrlo otežano kreće te smo pozvali veterinara dr. Krešu Lučića koji je napravio rentgen obje prednje noge i dijagnosticirao laminitis sa laganom rotacijom kopitne kosti. U dogovoru sa vlasnikom konja preuzeli smo kompletnu brigu oko konja te promptno nazvali Nenada (na preporuku veterinara) i odmah počeli sa liječenjem i ortopedskim potkivanjem. Osim promjenom prehrane kod konja veliku i ključu ulogu je odigrao potkivač Nenad Dijanović koji je svojim stručnim znanjem velikim djelom doprinjeo izlječenju konja. Nik je danas mlada, vesela i zdrava životinja pred kojom je dugi niz godina koje ce provesti sa svojim novim vlasnicima u igri, jahanju i ono sto je najbitnije bez ikakve boli.

Unazad 2-3 godine primijetio sam da mi kobila nakon jahanja zna zašepati par koraka, da joj je skočni zglob jako naotečen te da previše troši vanjsku stranu kopita na stražnjim nogama. Zvali smo dr. Branimira Novaka koji je postavio dijagnozu karakuš tj. spavin. Uz konvencionalnu terapiju koju je doktor dao preporučio je i korektivno ortopedsko potkivanje pa sam zvao potkivača Nenada Dijanovića. Godinu dana smo potkivali s ortopedskom potkovom, a sada potkivamo redovito svakih 8 tjedana s običnom potkovomi kobila funkcionira u potpunosti za rekreaciju. Moje je mišljenje da kobila funkcionira prvenstveno radi kvalitetnog, stručnog i redovitog potkivanja.

Dr. Goran Csik je pregledao moju kobilu Tatiku koja je šepala 1/5 stupanj, a na lonži se hromost još više povećavala. Temeljem vodiljnih anestezija postavlja dijagnozu navikularni sindrom koja je potvrđena na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu od strane dr.sc. Nika Brkljača-Buttegaro. Preporučeno je ortopedsko potkivanje pa sam se obratila potkivaču Nenadu Dijanoviću koji vodi stručnu brigu o Tatikinim kopitima. Danas, nakon svega nekoliko ciklusa potkivanja Tatikina hromost je gotovo u potpunosti iščezla.